Što je pristanak? 

Pristanak je suglasnost osobe na predloženu radnju. Pristanak je trajni proces rasprave o granicama i onome što vam odgovara. To znači da je svaka osoba odgovorna za svoje odluke te da u svakom trenutku može prihvatiti ili odbiti prijedlog.

Pristanak mora biti jasan te može biti u potvrdnom ili niječnom obliku. Primjerice, predlažete partneru_ci da idete u kino. On/ona kaže NE. To je jasan pristanak. Ukoliko osoba ništa ne odgovori, nećka se oko davanja potvrdnog odgovora, to NIJE pristanak. Isto vrijedi i za ulazak u spolne odnose. 

Isto tako, osobe koje su pod utjecajem alkohola ili droga ne mogu svojevoljno donijeti odluku na željenu radnju, zbog smanjene sposobnosti rasuđivanja, kao ni osobe bez svijesti ili koje spavaju.

Ako netko pristane na seksualni odnos pod pritiskom, zbog zastrašivanja ili prijetnje, to se ne smatra pristankom jer pristanak nije dat slobodnom voljom. Nejednaka dinamika moći, kao što je seksualni odnos sa zaposlenikom_icom ili studentom_icom, odnosno učenikom_icom, također znači da se pristanak ne može dati slobodnom voljom.

Bez pristanka, seksualni odnos (uključujući oralni seks, dodirivanje genitalija, vaginalnu ili analnu penetraciju) je seksualni napad, odnosno silovanje.
Poštujte odluke i granice drugih! Svi i sve imamo odgovornost poštovati pravo druge osobe da pristanak da ili ga uskrati.

Kako izgleda pristanak?

Pristanak se može odnositi na različite potrebe i radnje u interpersonalnim odnosima.

Pristanak treba biti:

• dan slobodnom voljom (pristanak je izbor koji donosite bez pritiska ili manipulacije, ne može se dati pod utjecajem droga ili alkohola)
• reverzibilan (svatko može promijeniti svoje mišljenje i povući pristanak, nebitno je li odnos postojao nekad prije niti jeste li već goli u krevetu)
• informiran (možete pristati samo na ono s čime ste upoznati, ako netko kaže da će koristiti kondom, a onda ipak ne koristi, u toj situaciji nema pristanka)
• entuzijastičan (ne morate raditi ono za što mislite da se od vas očekuje, samo ono što želite)
• specifičan (reći DA jednoj stvari, poput odlaska u sobu na druženje, ne znači da ste rekli da i drugima, poput seksualnog odnosa)

Pristanak je jasan, komunikacijski entuzijastičan, u tijeku i može se opozvati u bilo kojem trenutku. Izostanak eksplicitnog aspekta pristanka, ne znači da je osoba pristala na određenu radnju. 

No pristanak nije samo “DA”, već njegovanje stalne svijesti o stupnju obostranog entuzijazma za ono što se dijeli. Oba partnera odgovorna su za kultiviranje ove vrste stalne svijesti. Provjeravanje osjećaja druge osobe traje samo nekoliko sekundi, gradi povjerenje, osigurava da se svi dobro zabavljaju i može spriječiti da voljene osobe dožive traumu. 

Kako pitati za pristanak?

• Je li ti ovo ok?
• Želiš li da probamo _____?
• Možemo prestati ako želiš
• Mogu li ti skinuti majicu?
• Smijem li _____?

Pitati za pristanak znači biti znatiželjan o doživljaju vašeg partnera na svakom koraku, kako verbalno tako i neverbalno. Kada osoba pokaže pristanak neverbalnim znakovima, potrebno je I verbalno zatražiti potvrdu.

BITNO! Osoba može izraziti nepristanak tako što će izgledati neugodno, ukočiti se, ušutjeti, migoljiti se, izbjegavati kontakt očima, odgurivati drugu osobu, početi plakati, izgledati uplašeno, itd. Prakticiranje svjesnosti o iskustvu svog partnera jedan je od najboljih načina na koje možete njegovati kulturu pristanka dok istovremeno gradite temelj povjerenja između vas i vašeg partnera_ice. Pristanak izgleda tako da se osoba samostalno i vlastitom voljom uz dozu entuzijastičnosti upušta u odnos te da tijekom odnosa postoji prostor za kontinuiranu komunikaciju.  Također, pristanak podrazumijeva poštivanje opoziva istog. Validan pristanak se ne odnosi na situacije u kojima je osoba pod utjecajem psihoaktivnih tvari, pod utjecajem prisile ili nije u stanju donijeti informiranu odluku.

Što bi pitali pravnika/pravnicu o pristanku?

Kako ga definirati, kako ga dokazati, kako ga iskazati i kako pitati nekoga?

Pristanak je suglasnost s nečijim prijedlogom, u konkretnom slučaju to znači pristanak na spolni odnos. Pristanak se može dati izričito riječima, no i nekim neverbalnim znakovima ili verbalno- neverbalnom kombinacijom. Ovdje je bitno naglasiti i razlikovati potvrđujuće radnje od onih u kojima osoba zbog prisile, straha ili stresa nije u mogućnosti iskazati nesuglasnost. Važno je prilikom stupanja u spolni odnos provjeriti da li partner/ica to želi. 

Pristanak svakako mora biti jasan i nedvosmislen. Najjednostavniji način da budemo sigurni da li je osoba dala pristanak na spolni odnos je da ju pitamo. Ukoliko se javi i najmanja sumnja u pristanak ili on nije jasno iskazan smatra se da ga nema. Znakovi koji mogu ukazivati na nesuglasnost za spolni odnos su: odguravanje, izbjegavanje kontakta očima, plač, osoba izgleda u stresu, kao da je prestrašena ili tužna i brojni drugi.  Također, ono što se dosta često ”podrazumijeva”, a ne bi se smjelo jest da jednom dani pristanak se smatra pristankom na sve. Važno je naglasiti kako on ne vrijedi za sve buduće seksualne odnose ili aktivnosti. Osoba koja je dala pristanak na seksualni odnos može u bilo kojem trenutku prije i/ili tijekom spolnog odnosa odustati od istog te jednako tako može biti nesuglasna s idućim spolnim odnosom.

Koje su olakotne i otežavajuće okolnosti dokazivanja pristanka?

S obzirom da mi kao linija nemamo direktnih iskustava u dokazivanju pristanka u kaznenom postupku, na sudu, možemo podijeliti iskustva dosadašnjeg rada na 116 006 liniji. U radu sa žrtvama seksualnog nasilja možemo istaknuti kako su rijetki slučajevi u kojima se ne postupa po prijavi kaznenog djela.

Pitanje s kojim se često susrećemo na liniji, a koje je prisutno i u praksi jest da li se u postupku smiju upotrijebiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije spolno ponašanje žrtve i njene seksualne sklonosti – odgovor je NE!

Ako se netko jasno ne protivi intimnom odnosu, može li se reći da je ta osoba dala pristanak ili se to smatra kao da osoba nije dala pristanak?

Svaka osoba ima pravo samostalno odlučiti da li želi intimni odnos ili ne. U konkretnoj situaciji ukoliko nismo sigurni da je osoba dala pristanak, odnosno da želi spolni odnos potrebno je provjeriti s njom. Šutnja ne znači da.

Kako je pristanak pravno definiran? Što sve obuhvaća? I što se može može učiniti ako se pravo pristanka povrijedi?

Pristanak na seksualni odnos je definiran u članku 153. stavku 5. Kaznenog zakona. Članak kaže: ,,Pristanak iz stavka 1. ovoga članka postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena uz uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda.”

Definicija pristanka je jasna – potrebno je da osoba bude sposobna i u mogućnosti donijeti odluku svojom voljom da li želi stupiti u spolni odnos ili ne.

U slučaju da se pravo pristanka povrijedi osoba to ima pravo prijaviti policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu. Svaka povreda pristanka je oblik neželjenog seksualnog ponašanja koji je kažnjiv.

U radu na liniji susrećemo se s nekoliko kaznenih djela koje se tiču povrede spolne slobode:

• silovanje
• seksualno zlostavljanje
• seksualno uznemiravanje
• neželjeno dodirivanje
• neovlašteno snimanje i/ili dijeljenje fotografija ili video snimke seksualne aktivnosti drugima putem različitih društvenih platformi

Osoba na čiju štetu bude izvršeno ili pokušano takvo neželjeno ponašanje za više informacija i pomoć i podršku ima pravo obratiti se i liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja na besplatan i anoniman broj 116 006. Na liniji joj educirani stručnjaci mogu pružiti relevantne pravne i praktične informacije, pružiti joj siguran prostor za razgovor te emocionalnu podršku neovisno da li je prijavila ili će tek prijaviti.

Žrtva kaznenog djela (osoba koja je pretrpjela neki oblik neželjenog seksualnog ponašanja) ima osim osnovnih i dodatna prava u kaznenom postupku, a ona su:

• prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom na teret proračunskih sredstava
• na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava
• da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba
• uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve
• zahtijevati da bude ispitana budem audio – video uređaja
• na tajnost osobnih podataka
• zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

U kojim je sve situacijama potreban i koja su moja prava u vezi s traženjem i davanjem pristankom?

Pristanak na spolni odnos ili bilo koju spolnu radnju je UVIJEK potreban. Svatko je dužan poštovati drugu osobu i ne prisiljavati ju na bilo koju seksualnu radnju ako to ona ili on ne žele.

Koje sve komponente pristanak mora sadržavati? Ako pijana osoba da pristanak za spolni odnos (dok je u stanju samoskrivljene neubrojivosti), a sljedeći dan žali nakon toga, shvaća da se ne sjeća cijele večeri i da zapravo nije dala pristanak koristeći zdravi razum, odluči otići na policiju prijaviti silovanje, na koji način se takav slučaj gleda?

** Komponente su navedene u ranijim odgovorima.

Ako se osoba nalazi pod utjecajem alkohola te nije u mogućnosti donijeti odluku ili shvatiti značaj odluke odnosno konkretno pristanka u ovom slučaju smatra se da nije dala pristanak na spolni odnos. S obzirom na korištenje alkohola osoba nije bila u mogućnosti svjesno i voljno odlučiti da li želi ili ne taj spolni odnos.

U konkretnom slučaju osoba ima pravo otići na policiju i prijaviti silovanje. Silovanje, neovisno o konzumaciji alkohola, nije krivnja osobe i ona ima potpuno pravo potražiti pomoć i podršku. Konzumacija alkohola NIJE i NE SMIJE biti opravdanje druge osobe i okolnost zbog koje se smatralo da je osoba dala pristanak.

Kako na sudu dokazati da je osoba lažno optužena odnosno da je dobio/la pristanak?

Tijekom kaznenog postupka obje strane, optužba i obrana imaju pravo iznositi sve relevantne činjenice,  dokaze kojima bi utvrdili kako se nešto nije ili je dogodilo.

Ako ne pristajemo na odnose, a netko nas prisiljava koja su nasa prava u tom trenutku ako dode do nasilja?

Uvijek, ponavljamo UVIJEK svatko ima pravo reći NE ukoliko ne želi spolne odnose i nitko nema pravo tjerati drugu osobu na isto. Ukoliko se dogodi situacija u kojoj netko nekog prisiljava na spolni odnos postoji pravo da se potraži pomoć i podrška. Svakako osoba ima pravo obavijestiti o tome policiju (najbližu policijsku postaju, nazvati hitne službe).  Svatko ima pravo birati kada će i s kim stupiti u spolne odnose. Također, osoba ima pravo na stručnu i druge oblike podrške i to potpuno besplatno.

Pitala bi ga/ju zašto se silovatelje potiče preblagim legalnim kaznama?

Ovo pitanje bi svakako bilo zgodnije postaviti sucima koji donose odluke u pojedinačnim predmetima, nego pravnicima. Kazneni zakon predviđa kazne zatvora za kaznena djela protiv spolne slobode i ona se shodno težini počinjenog kaznenog djela mogu kretati i do kazne zatvora od 15 godina. Ono što bi ovdje istaknuli jest nažalost česta praksa koja govori u prilog tome kako se izriču kazne koje su bliže donjoj granici propisane kazne. Upravo takve, blage kazne ne djeluju odvračajuće – u tom području vidimo mogućnost za promjenu. Svakako, ovisno o okolnostima, sudstvo ima mogućnost izricanja težih kazni kojima bi dodatno odaslalo poruku kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv  – naročito seksualni.

Nažalost, svjedočimo i kaznenim postupcima koji traju poprilično dugo što svakako dodatno utječe na žrtve i njezinu okolinu.

Je li silovanje ako osoba nije dala pristanak?

 Točno. Silovanje je :

• spolni odnos ili s njime izjednačena spolna radnja na koju drugu osoba nije dala pristanak 
• kada netko navede drugu osobu da bez pristanka s trećom osobom izvrši spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju
• kada netko navede osobu da bez pristanka nad samom sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju

Koliko je zapravo ne davanje pristanka kriminalizirano?

Ako osoba ne pristane na spolni odnos ili neku spolnu radnju tada se radi o kaznenom djelu. Pristanak je izrazito bitan kada govorimo o kaznenim djelima protiv spolne slobode i isti je reguliran Kaznenim zakonom.

Ja sam tada imala 16, a on skoro 19 i unatoč tome sto smo pričali da nećemo ulaziti u spolni odnos jer smo tek prohodali (bili smo tjedan dana zajedno), pokušavao je to. Nakon toga me i krivio, da sam ga izazivala i da ne mogu sad odustati, da sam bezobrazna i onda se naljutio. U takvim situacijama, je li moguće napraviti prijavu? Ako da, kako ona izgleda? Sumnjam da bih ga prijavila, ali opet mislim da bi odgovor na ovo pitanje nekome mogao koristit.

U navedenoj situaciji vidljiv je pokušaj izvršenja spolnog odnosa putem ucjene, manipulacije s obzirom da je partner navodio kako smatra da je bio izazvan te je pokušao činiti pritisak na drugu osobu kako bi ona u konačnici pristala na spolni odnos. Takvo ponašanje nije primjereno i kažnjivo je. Pokušaj neželjenog spolnog odnosa moguće je prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu. Sadržaj i izgled prijave nije nužno znati s obzirom da istu zapisuje i sastavlja ovlaštena osoba, policijski službenik. Policijski službenik je dužan Potvrdu o prijavi kaznenog djela zajedno s Poukom o pravima uručiti osobi prilikom podnošenja prijave i pojasniti joj prava. Za više informacija o tome što sve dokumenti obuhvaćaju i koji su daljnji koraci nakon prijave pozivamo sve zainteresirane da nazovu 116 006.

Važno je naglasiti da nije lako razgovarati i ispričati nekome da se dogodio gore navedeni pokušaj prisile na spolni odnos ili neki drugi oblik seksualnog nasilja, no bitno je znati da postoji mreža podrške kojoj se osoba može javiti i potražiti pomoć. Nasilje nitko nije dužan trpjeti i odgovornost je na počinitelju.  

Kada osoba pokazuje neke neverbalne znakove koji bi mogli ukazivati na pristanak da li se to smatra na pravi pristanak ili je uvijek potrebno pristanak i verbalno zatražiti?

Kako bi se spriječile situacije u kojima, unatoč nekim neverbalnim znakovima koji ukazuju na pristanak, i dalje postoji sumnja da li osoba želi seksualni odnos ili ne potrebno je dodatno s njom provjeriti. Važno je biti siguran/na da osoba želi spolni odnos.

Što po zakonu označava prisilu, na psihički ili fizički način?

Prisila je definirana kao kazneno djelo po članku 138. Kaznenog zakona. Članak opisuje prisilu kao: okolnost da netko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da nešto učini, ne učini ili trpi.

Prisila može biti psihička i fizička.

Kontakti za više informacija i pomoć i podršku:

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja

• besplatna i anonimna linija dostupna za žrtve i svjedoke svih kaznenih djela i prekršaja
• radi 24 sata dnevno svakim danom uključujući vikende, blagdane i praznike
• dostupna na hrvatskom i na engleskom jeziku na području cijele Republike Hrvatske
• broj: 116 006  (ne treba predbroj po županiji)

Instagram: npc_116006

Ženska soba – Centar za seksualna prava

• telefon: 01 6119174
• adresa: Maksimirska cesta 51a
• radno vrijeme: 09:00 – 17:00

Reprezentacija pristanka u medijima, posebice serijama

Izloženost seksu i nasilju u medijima povezano je s različitim biopsihosocijalnim zdravstvenim faktorima mladih ljudi (Bleakley, Jamieson i Romer, 2012). Upravo je iz tog razloga mnoge zanimalo na koji način medijski prikaz seksualnosti i seksualnog ponašanja utječe na seksualnu socijalizaciju i sudjelovanje u seksualnim aktivnostima (Hefner i Wilson, 2013).

Dvije teorije pobliže objašnjavaju na koji način mediji oblikuju ponašanje – kultivacijska teorija i socijalno-kognitivna teorija. Prema kultivacijskoj teoriji naša percepcija realnosti oblikovana je našim viđenjem medija (Jozkowski, Marcantonio, Rhoads, Canan, Hunt i Willis, 2019). Što više vremena provedemo promatrajući fiktivnu realnost to snažnije vjerujemo da je to slika stvarne, svakodnevne realnosti (Gerbner, Gross, Morgan, Signorielli i Shanahan, 2002).

S druge strane prema socijalno-kognitivnoj teoriji mi učimo i imitiramo ponašanja kojima smo izložena u socijalnom okruženju, a pogotovo ako takva ponašanja vode do pozitivnih ishoda ili nam pomažu da izbjegnemo one negativne (Bandura, 1965). Dosadašnji nalazi istraživanja potvrđuju ovakvo teorijsko objašnjenje kada su u pitanju medijski prikazi romantike i seksualnosti (Jozowski i sur., 2019).

Jedan zanimljiv nalaz, kada je riječ o samom pristanku na seksualni odnos, ukazuje na to kako mladi odrasli ljudi u većini slučajeva koriste neverbalne znakove kako bi izrazili želju za seksualnom aktivnošću (Jozkowski, Sanders, Peterson, Dennis i Reece, 2014). Ostali faktori, koji utječu na komunikaciju o pristanku, su spol, vrsta seksualnog odnosa, status veze i kontekst. Važno je spomenuti kako je u traženju pristanka na seksualni odnos potrebno razmotriti svaki od navedenih faktora te posebno imati na umu da pristanak u jednom kontekstu ne mora nužno vrijediti u drugom te ga je potrebno ponovo zatražiti!

No na koji način je pristanak prikazan u medijima te koliko je takav prikaz vjeran prikaz stvarnosti? Jozowski i sur. (2013) u svom istraživanju, na temelju 50 filmova iz 2013. godine, došli su do nalaza kako je čak 75% znakova pristanka prikazano neverbalnim putem što je u skladu s nalazima o komunikaciji vezanoj uz pristanak među mladim odraslim ljudima. No, ovdje je važno spomenuti i nalaze istraživanja koji su potvrdili da ipak postoji razlika među percepcijama seksualne namjere između muškaraca i žena na način da muškarci češće procjenjuju kako postoji seksualna namjera kod drugih muškaraca i žena (Haselton, 2003). Ovaj nalaz važno je imati na umu jer ne smijemo svoju procjenu nečijeg pristanka na seksualni odnose temeljiti na onome što mislimo o tome kako bi pristanak trebao izgledati i kakvim ga mediji znaju prikazivati. 

S obzirom na utjecaj medija na naše ponašanje zanimljivo je proučiti njihovo djelovanje kada ga konzumiraju mlade osobe kod kojih su emocionalni i kognitivni razvoj u punom zamahu. Tako smo na primjeru lika Chucka Bassa, jednoga od glavnih likova sada već kultne serije Gossip Girl, imali prilike vidjeti neprimjereno i neprikladno ponašanje prema suprotnom spolu u trenucima kada, u želji za stupanjem u seksualni odnos, odluči ne zatražiti pristanak od druge strane. Ovakvo ponašanje pojavljuje se čak dva puta unutar iste epizode (1. sezona, 1. epizoda) i to prema dvije različite djevojke – Sereni i Jenny. Osim što su scene prikazale potpuni izostanak poštovanja, racionalnosti, empatije i razumijevanja kod Chucka, problematična je i činjenica da se takvi iznimno štetni postupci nisu shvatili dovoljno ozbiljno i Chucku je ubrzo sve zaboravljeno i oprošteno te je do kraja serije postao jednim od miljenika publike. Ovakav prikaz problematičnog ponašanja, kojeg prate manje ili nikakve posljedice, šalju krivu poruku o tome što znači dati pristanak na seksualni odnos i kako on izgleda.

Nadalje još jedna serija, koja je u vrlo kratkom roku uspjela nadmašiti sve rekorde gledanosti i popularnosti, a koja također prikazuje seksualne navike mladih je Euphoria. Seriji su mnogi zamjerali veliki naglasak na seksualne aktivnosti mladih i njihov grafički prikaz, no o tim se kritikama vode velike polemike i zapravo se često ne zna tko je u pravu. Ipak treba razjasniti nekoliko situacija gdje se apsolutno zna što je ispravno, a što nije. Jedna od takvih situacija ili priča u seriji vezana je uz jedan od glavnih likova Maddie. Kako saznajemo, ona je prvi put stupila u seksualni odnos kada je imala 14 godina s muškarcem koji je tada imao 40-ak godina. Naravno problematika seksualnog odnosa između maloljetne djevojke i punoljetnog muškarca poprilično je očita, no ono što priču čini dodatno neprimjerenom je postavka prema kojoj je Maddie bila ta koja je u tom odnosu imala određenu kontrolu. Ovdje je važno napomenuti da je kod mlađih osoba potrebno uzeti u obzir kako se oni nalaze u procesu intenzivnog kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja te su posebno ranjivi, a samim time i podložni različitim manipulacijama.

Primjera problematičnog prikazivanja važnosti traženja pristanka na seksualni odnos ima puno, no treba spomenuti i one medijske primjere iz kojih bi nešto mogli i naučiti. Sex education je također jedna od serija koja je zaludila svijet poglavito skretanjem pozornosti na poteškoće s kojima se mladi susreću kada je u pitanju njihova seksualnost. Jedan od prikaza na koji način bi se pristanak trebao zatražiti vezan je uz odnos glavnog lika Otisa i njegove cure Ole. Kod njih možemo vidjeti kako oboje, prilikom seksualnih aktivnosti, pitaju drugoga za pristanak te taj isti pristanak traže i ako se seksualna aktivnost ili kontekst promjene. Također je važno za istaknuti kako ova serija naglašava da obje strane (neovisno o spolu) moraju zatražiti pristanak prije nego se upuste u seksualnu aktivnost. Važno je naglasiti da ne možemo na temelju spola pretpostaviti kako osoba pristaj na seksualnu aktivnost već je potrebno iskomunicirati s partnerom što točno želi raditi odnosno želi li se upustiti u bilo kakav intiman odnos.

Za kraj je potrebno naglasiti da, premda je medijski sadržaj jedan od glavnih izvora zabave, ali i učenja, treba biti svjestan utjecaja kojeg mediji imaju na nas te sukladno tome treba svakoj novoj informaciji pristupiti kritično te dobro porazmisliti kakvu nam poruku ona šalje.

Literatura

Bandura, A. (1965). Influence of models’ reinforcement contingencies on the acquisition of imitative responses. Journal of personality and social psychology, 1(6), 589.

Bleakley, A., Jamieson, P. E. i Romer, D. (2012). Trends of sexual and violent content by gender in top-grossing US films, 1950–2006. Journal of Adolescent Health, 51(1), 73-79.

Gerbner, G., Gross, L., Morgan, M., Signorielli, N. i Shanahan, J. (2002). Growing up with television: Cultivation processes. Media effects: Advances in theory and research, 2(1), 43-67.

Haselton, M. G. (2003). The sexual overperception bias: Evidence of a systematic bias in men from a survey of naturally occurring events. Journal of Research in Personality, 37(1), 34-47.

Mitovi o silovanju

1. Silovatelj je stranac ->nije istina, 90% počinitelja su osobe koje žrtve poznaju (McGregor, 2017; Waterhouse, Reynolds & Egan, 2016; rapecrisis.org.uk); to mogu biti susjed, prijatelj, poznanik, kolega, partner, bivši partner
2. Silovanje unutar braka ne postoji- Nije istina da se u braku ne treba davati dozvola za seks niti se ona podrazumijeva-Silovanje je ako partner koristi silu, prijetnje i manipulacije kako bi prisilio na seksualne aktivnosti- Odnosi se na bilo kakve neželjene seksualne aktivnosti- 10-14% ikad vjenčanih žena je preživjelo silovanje od strane suruga ili bivšeg supruga(Finkelhor & Yllo, 1985; Russell, 1990).;- Nije istina da je manje ozbiljno silovanje unutar braka, ono ostavlja velike traume
3. Muškarci ne mogu biti žrtve silovanja-1 od 10 žrtvi silovanja je muškarac (Department of Justice, 2013., Office of Justice Programs, Bureau of Justice Statistics, Female Victims of Sexual Violence, 1994-2010). -iako su žene češće žrtve silovanja, ne smijemo zanemariti činjenicu da i muškarac može biti žrtva silovanja; treba pričati o tome što će možda potaknuti više muškaraca da se prestanu sramiti i potraže pomoć
4. „Preizazovno se obukla“- način na koji se oblačimo i kako izgledamo nije pozivnica za seks. Jedini poziv na seks je kada za njega jasno i glasno damo pristanak. Uostalom, kako god netko izleda, što god da radi u životu te kakvog kog je spola, seksualne orijentacije, nacionalnosti, religijske pripadnosti ne zaslužuje biti silovan. Silovanje je kriminalno djelo za koje treba u potpunosti kriviti počinitelja, a nikako žrtvu.
5. Biseksualne/homoseksualne osobe ne mogu doživjeti seksualno nasilje46% biseksuanih žena (i 13 % lezbijki) je silovano, za razliku 17% heteroseksualnih ženazbog stigme i diskriminacije LGBTQ osobe nisu sklone tražiti pomoć (policije, bolnica, psihologa) (Breiding, M. J., Chen, J., & Walters, M. L. (2013). The National Intimate Partner and Sexual Violence Survey (NISVS); 2010 findings on victimization by sexual orientation.)
6. Počinitelji silovanja ne mogu si pomoći jer su bolesni-rijetko koji počinitelj ima mentalni poremećaj ili nedovoljno kontakta s realnošću; mentalno oboljele osobe češće su žrtve silovanja
7. Neki ljudi ne mogu kontrolirati svoje porive- u silovanju se radi o iskazivanju moći i sile nad drugom osobom; počinitelji (kao i svaki čovjek) mogu kontorlirati svoje seksualne porive,a dokaz su većina ljudi koja ih isto tako ima i uspijeva kontrolirati
8. Žrtve koje se ne opiru nisu zapravo žrtve.-žrtva je onaj tko je prisiljen na seksualni odnos neovisno o tome jesu li se fizički opirali, branili; svatko od nas drugačije reagira na stres (fight, flight ot freeze)

Što učiniti u slučaju seksualnog nasilja

Za podršku obratiti se možete Ženskoj sobi na broj 01/6119-444 ili putem maila na savjetovaliste@zenskasoba.hr.

Ako ste upravo preživjeli seksualno nasilje i želite ga prijaviti:

• otiđite odmah negdje gdje se osjećate sigurno (svoj dom, dom bliske osobe);
• nemojte se tuširati, kupati, prati ruke lice;
• nemojte se presvlačiti ili uništavati odjeću koju ste imali na sebi;
• ako se presvučete, odjeću koju ste imali na sebi ponesite, prethodno je spremivši u čiste vrećice (svaku stvar spremite zasebno);
• nemojte mijenjati ili dotjerivati svoj trenutni izgled;
• nazovite prijateljicu ili nekoga iz obitelji kome vjerujete da bude uz vas;
• obratite se najbližoj policijskoj postaji, gdje ćete dati iskaz i iz koje će vas uputiti u najbližu bolnicu na medicinski pregled;
• imajte na umu da vaši osjećaji, kakvi god bili (šok, nevjerica, bijes, ljutnja …) predstavljaju normalnu reakciju na traumatsko iskustvo;
• slučaj će dalje preuzeti nadležne institucije i sudski ga procesuirati;
• razmislite o tome da potražite stručnu pomoć, kako bi vam olakšali nošenje s traumatskim iskustvom.